Domaći divlji sukulenti

Osim poznatih i naknadno podivljalih stranih sukulenata uz Jadran (Opuntia, Agave, Carpobrotus itd.), kod nas oduvijek raste još osamdesetak raznih vrsta samoniklih domaćih sukulenata, a najviše ih ima po golim kamenjarama i stijenama Dinarskog krša i jadranskih otoka. Naši otoci i kraško gorje su po brojnosti samoniklih divljih sukulenata najbogatiji u Europi. Polovica od tih su europske Crassulaceae, najviše ih je dvadesetak domaćih iz najvećeg roda Sedum (žednjak) i Sempervivum (čuvarkuća), a rjedji su još planinska Jovibarba i Rhodiola, a uz more Umbilicus. Kod nas je najčešća od divljih čuvarkuća Sempervivum marmoreum (= S. schlechani) na planinskim kamenjarama Hrvatske i Bosne, a tipski Sem. tectorum je većinom sadjen po krovovima i rjedje izvorno divlji samo na sjevernim brdima Zagorja i Slavonskog gorja. Ove domaće Crassulaceae većinom dobro podnose mraz i lako se uzgajaju po vrtnim kamenjarima i starim zidovima (vidi pobliže: http://www.wikinfo.org/index.php/Jadranski_sukulenti).

Ostali divlji sukulenti su kod nas rijetki u kopnenom zaledju i na planinama, a najviše raznovrsnih rastu na jadranskoj obali i otocima gdje su česti po slanom kamenju uz more. To su npr. odrvenjeli mesnati grmovi Arthrocnemum (omaklina), Halimione (pepeljuga) i Sarcocornia (smucanj), te niži zeljasti sukulenti Crithmum (motar-šćulac) i sočno-bodljasta Salsola pontica. Pored tih inače raširenih na obalama Mediterana, samo kod nas na kamenim obalama Jadrana raste još i desetak posebnih naših sukulenata (mesnati endemi) kojih nema nigdje drugdje izvan Jadrana - o tima pobliže u posebnom kasnijem postu. Nažalost, umjetni uzgoj tih tridesetak primorskih sukulenata (osim Crassulaceae) je dosta težak, jer većina ne podnose jače mrazove najviše do desetak ispod nule i trebaju obilje sunca pa nisu za sobu ili staklenik, a povrh toga još traže kamenita i slana tla pa se mogu uzgojiti samo u primorskim kamenim vrtovima uz morsku obalu. Pri uzgoju bez sunca, kamenja i soli većina tih domaćih sukulenata (osim Sedum i Sempervivum) brzo uginu, ili bar ostaju sterilni bez cvijeta i sjemenja, stabljike im se iskrive, objese i produže a tanji listovi budu jedva polumesnati.

Naši mesnati endemi: Endemi su divlje vrste usko ograničene na mala zemljopisna područja npr. planine ili otoke, kojih prirodno nema nigdje drugdje na svijetu. Na Dinarskom kršu i jadranskim otocima raste preko 300 endema, a od tih su dvadesetak domaći mesnati sukulenti. Najvažniji su (abecednim redom) ovi za koje su dodana i stara domaća narodna imena gdje su još očuvana (bold-slovo = naglasak):

Asperula borbasiana Korica = 'malinela' (porod. Rubiaceae): raste na istočnokvarnerskim otocima uz Velebitski kanal, samo na slanim pješčanim obalama sa stalnim olujnim vjetrom. Mesnata trajnica do 20cm, smedji listovi sočno-debeli valjkasto-vretenasti, cvjetići lila s jakim opojnim mirisom vanilije.
Euphorbia veneta Host.= 'sarab' (por. Euphorbiaceae): To je jedini divlji sukulent iz ovog velikog roda na Jadranu. Od jadranskih sukulenata je ova najraširenija oko Jadrana i najveća rastom kao grm do 1m. Raste u tvrdolisnoj makiji, grane pri dnu drvenaste te prema vrhu sočno-mesnate i vretenasto-odebljale, a cvat gusto-zbijen i kuglast, cvjetovi citron-svjetlozeleni.
Genista pulchella Vis. (por. Fabaceae): samo na golim vršnim stijenama alkalno-bazičnog dolomita gdje stalno dere olujni vjetar, po vrhovima dalmatinske Zagore, najviše Svilaja i Mosor. Poleglo-puzavi grmić do 40cm mesnato-ljuskavih grana, listovi trokutni sivosmedji, cvjetići žuti.
Leucanthemum platylepis Borb. (L. borbasii Hić) = 'hermela' (por. Asteraceae): na slanim pješčanim obalama Kvarnera sa stalnim olujnim vjetrom. Puzavica s vriježama do 30cm, maslinasto-smedji listovi su mesnati lećasto-odebljali, cvijetovi veliki žutobijeli (kao ivančica).
Peltaria crassifolia (Morton) Yosh.= 'mohunica' (por. Brassicaceae): samo gole vapnaste kamenjare prekrite slanom korom uz obale Velebitskog kanala gdje stalno dere olujni vjetar. Mesnati polugrm do 30cm, sočni listovi lećasto-odebljali i šareno-pjegavi ljubičasto-smedji, cvjetovi zlatnožuti.
Sedum dinaricum M.Gan.= 'orišje' (por. Crassulaceae): gole kamenjare i stijene pod stalnim udarom olujnog vjetra na grebenu obalnih brda uz Jadran. Puzavi polugrmić do 20cm, stabljike crvenosmedje, sočni listovi gusto-stisnuti i kukasto-srpoliki, vretenasto-ušiljeni modrosivi, brojni veliki cvjetovi zlatnožuti do 2cm.
Sedum rohlenae Domin (S. montenegrinum Rohl.) je sitni gusto-busenasti žednjak do 7cm poput zelenog tepiha. Smaragdnozeleni debelo-kijačasti listići se zbijeno prekrivaju poput crijepova, a brojni sitni cvjetići su zlatnožuti. Raste po suhim sunčanim kamenjarama od Kvarnera kroz Dalmaciju do Crne Gore.
Senecio fluminensis Simk. (S. carolimalyi Hic.)= 'mićamuca' (por. Asteraceae): Taj rod ima niz tropskih sukulenata, ovaj je jedini na Jadranu. Raste samo oko Kvarnera uz more na golim vapnastim kamenjarama prekritim slanom korom i na stalnom udaru olujnih vjetrova. To je kratkoživa (1-2 god.) i sitna mesnata biljčica od 3-9 cm, sočni listovi lećasto-odebljali i tamni ljubičastosmedji, cvjetići sitni zlatnožuti.
Vulneraria tournefortii (Schul.) Gand. = 'rumenaroža' (por. Fabaceae): Klisuraste obale okomitih stijena uz more na stalnom udaru olujnih vjetrova, istočnokvarnerski otoci uz Velebitski kanal. Kratkoživi sukulent (2-3 god.) do 30 cm, sav baršunasto-zarastao zlatnožutim dlakama, debeli sočni listovi mesnato-lećasti, veliki cvjetovi vatreno-narančasti.

Osim tih izrazitih debelo-sočnih sukulenata, uz olujne kamene obale sjeveroistočnog Jadrana su samonikli još i drugi endemski polusukulenti koji pri uzgoju (ako i uspije) dobiju nešto tanje listove: npr. Astragalus dalmaticus (Vis.) Bunge, Asperula wolosczaki Kor., Centaurea dalmatica Kern., Plantago wulfenii (Rchb.) Spr., Stachys subcrenata Vis., ...itd.

Naše planinske Crassulaceae: U našem kopnenom zaledju i na višem gorju, jedini samonikli sukulenti su otporne divlje Crassulaceae. Na višim planinama Dinarskog krša su najvažnija ova 3 domaća sukulenta, koji su idealni za ukrasni uzgoj u hladnim vrtovima uz vikendice u Lici i Gorskom Kotaru:

Rhodiola rosea L. (= Sedum rhodiola DC.) kod nas raste samo na nahladnijim sniježnim mjestima najvišeg gorja. Rhodiola je najsjeverniji planinski rod iz porodice Crassulaceae i najotporniji sukulent na žestoke mrazove do -40C. Sadrži šezdesetak visokoplaninskih i arktičkih vrsta po europskom gorju, arktičkim otocima, Kanadi, Aljaski, a najviše (tridesetak) u Sibiru i Tibetu. Ne podnose sušnu vrućinu i pri uzgoju traže zimi dosta snijega, a ljeti često zaljevanje i hladniji položaj uz sjeverni zid, pod sjenom drveća ili na sjevernoj strmini kamenjara. Kod nas je divlja samo Rh. rosea iz europskih planina i ledenih arktičkih obala, a u jugoistočnoj Europi sadrži posebnu balkansku podvrstu Rh. rosea subsp. scopolii (Kern.) M.G. (= Sedum scopolii Simk.) Ova raste iznad 1600m do 2700m, kod nas samo na najvišim kamenim grebenima Velebita, Dinare, viših planina Bosne, Crne Gore, Kosova, Bugarske i Rumunjske.

Jovibarba hirta (L.) Opiz (= Diopogon hirtus Fuchs), poznata je i raširena na južnoeuropskom gorju, a kod nas je to jedina divlja vrsta iz ovog roda, jer ostale iz tog roda ne podnose vapnasti krš. Samoniklo rjedje raste iznad nekih 800m u Lici, Gorskom Kotaru itd.

Sempervivum marmoreum Gris. (Sem. schlehanii Schott), kod nas je najčešća divlja čuvarkuća na kamenom kršu uzduž Dinarskog gorja od 1100m do 2300m. Samoniklo raste u južnoj Sloveniji, Gorskom Kotaru, Lici, Bosni, Crnoj Gori, Sandjaku itd. Istočnije na višim planinama Albanije, Makedonije, Bugarske i Rumunjske još rastu slični oblici koje neki stručnjaci smatraju njenim podvrstama ili posebnim vrstama. Lako se uzgaja i prezimi na vrtnom kamenjaru ili na otvorenoj terasi.

I sad još dodamo slike za svaki spomenuti....

Koga zanimaju slike za naše planinske Crassulaceae, mogu se viditi npr. na ove linkove:

Sempervivum marmoreum = http://www.flickr.com/photos/23176882@N04/3113176188/ pa još http://www.flickr.com/photos/23176882@N04/3113176188/ ...itd.

Jovibarba hirta = http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Jovibarba_hirta_flower.jpg

Rhodiola rosea = http://www.henriettesherbal.com/plants/rhodiola/rosea.html

Ovu biljku imam posađenu pa me zanima je li sukulent?

https://2img.net/r/ihimizer/img843/271/dsc00164ln.jpg
https://2img.net/r/ihimizer/img404/3333/dsc00163l.jpg
https://2img.net/r/ihimizer/img600/144/dsc00162yg.jpg

Pero ja bi rekla da je to neki SEDUM, veliki rod koji pripada u porodicu Crassulaceae, predstavlja oko 400 vrsta lisnatih sukulenata. Biljke imaju listove koji sadrže spremnike vode i tipičan izgled cvjetova koji imaju pet latica, vrlo rijetko četiri ili šest. Mnoge vrste seduma su uzgojene kao vrtne biljke s obzirom na njihov zanimljiv i atraktivan izgled i otpornost.

Hvala na odgovoru, to sam i predpostavljo, a mislim da bi to mogo biti Sedum acre

Samo jedna primedba:

Sempervivum marmoreum Gris. samoniklo NE raste NIGDJE u Sloveniji.

Na žalost!

renee je napisao/la:Samo jedna primedba:
Sempervivum marmoreum Gris. samoniklo NE raste NIGDJE u Sloveniji. Na žalost!

Najte se žalostit, kaj pa to Vi gruntate za ozbilno? (šrajbam domače kajkafski jerbo ne vem službeno slovenski - valda bute razmeli ?):
Praf-zapraf, ovdi na balkončeku mi rasteju 3 divla S. marmoreum (S. schlechani), jen je zbran pred nekaj let ze slovenskeg Snežnika ter drogi ze Kuželske stene, a malko jožnejše prek Kolpe so vekši vrhi vu Gorskem Kotarju takajše puni tega. Ili so morti seda Vaši pobegli prek Šengenske meje, ili morti Snežnik i Kuželj niso več vu Sloveniji ?

Sedum, !

Baš me udobrovoljilo tvoje psianje! Ne samo da me je podsjetilo na Gruntovčane (sva sreća da ih opet mogu gledati na HRT! Dudek mi uvijek budi nostalgiju za nekim davnim krasnim vremenima!)! Ne, više me obradovala tvoja tvrdnja o postojanju S. marmoreuma u SLO!!!

Naime, ni
Mala flora Slovenije
Martinčič A. (ur.) (2007). Mala flora Slovenije, 4. izdaja. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije, 967 str. ISBN 978-961-251-026-8
ni
Lista habitata Gerarda Dumonta:
Http://stalikez.info/fsm/semp/site/yougo_gb.php#sm_17
ni
Jure Slatner: Netreski v Sloveniji (on najviše zna o Sempervivuma SLO!)
http://www2.arnes.si/~sopjslat/netreski/

ne pominjuju S. marmoreum .... dakle, to što si napisao pravo je malo revolucionarno otkriće!
Hvala!

renee je napisao/la:Sedum, !
Baš me udobrovoljilo tvoje psianje! ... Ne, više me obradovala tvoja tvrdnja o postojanju S. marmoreuma u SLO!!! .... dakle, to što si napisao pravo je malo revolucionarno otkriće! Hvala!

Da vas još više razveselim, ova dva nalazišta nisu jedina u Sloveniji, nego su Snežnik i Kuželj tek mjesta gdje sam na prirodnom terenu našao tipski-pravi S. marmoreum. Inače po južnoj Sloveniji uz granicu Hrvatske ima desetak takvih nalazišta,- ali na ostalima nije baš taj tip nego netipski prelazni križanci (introgresivni mješanci) od S. marmoreum X tectorum koji rastu na stijenama i kamenjarama (kamene osuline) npr. Javorniki, pa iznad kanjona Kupe i na Gorjancima, a takodjer istočnije u sjevernoj Hrvatskoj npr. zagorska Ivanščica i Sokolina stina u slavonskom sredogorju kod Kamenskog, ...itd. To možda znači da je pravi tip nekad i drugdje rastao po Sloveniji i Slavoniji, ali je nestao križanjem ili su ga ljudi uništili?

HVALA!!!

Sedum je napisao/la:

Sempervivum marmoreum = http://www.flickr.com/photos/23176882@N04/3113176188/ pa još http://www.flickr.com/photos/23176882@N04/3113176188/ ...itd.

Biljka na slikama NIJE S. marmoreum. S. marmoreum nikada nije tako tamno crven te nema dlake na špicama!

S. marmoreum (balkanski!) izgleda ovako:

http://www.sempervivum-liste.de/Sempervivum/marmoreum%20ssp.%20marmoreum%20%28balcanicum%29