Zamioculcas zamiifolia

Zamioculcas zamiifolia je sukulentna biljka porijeklom iz Afrike, a tek 1996. godine je postala pravi hit zahvaljujući nizozemskim uzgajivačima biljaka koji su je počeli masovno prodavati i sada ju posjeduju kao sobnu biljku mnogi, čak i ne-ljubitelji sukulenata, a zbog interesantnog izgleda i nezahtjevnog održavanja.

Ime je dobila zbog sličnosti sa rodom Zamia i jedina je vrsta u svome rodu. Radi se o biljci visine oko metar koja tvori više izdanaka u obljiku stabljika na kojima se nalaze parovi sjajnih, glatkih i čvrstih zelenih listova. U zemlji se nalazi tzv. rhizom, gomoljasti dio u koji biljka skladišti rezerve vode. Biljka cvjeta u periodu od sredine ljeta do rane jeseni neobičnim cvijetom (pomalo nalik na cvijet kale), a koji bude pri dnu stabljika. Važno je napomenuti da je Zamioculcas zamiifolia biljka koja može izazvati trovanje ako dođe do gutanja nekog dijela biljke.

Zamioculcas zamiifolia je biljka koja se uzgaja kao sobna, ali podnosi i uzgoj izvan kuće. Ne zahtjeva posebnu mješavinu zemlje kao ostali sukulenti, uspijeva i u supstratu sa više humusa. Veličina vaze se ne mijenja dok biljka u potpunosti ne napuni staru vazu rhizomima, odnosno stabljikama. Ova biljka voli radije manje nego više svjetlosti. Najpogodnije je svijetlo mjesto, ali blago zasjenjeno, nikako ne direktno sunce. Ukoliko je na svjetlijem mjestu listovi gube svoju tamno zelenu boju, ali to ne smeta razvoju biljke. Minimalna temperatura koju ova biljka podnosi je 15°, a najljepše napreduje na temperaturama od 18°-24°. Ukoliko se nalazi na toplijem mjestu može doći do povećanja stvaranja novih lisnatih izdanaka i traži povremeno orošavanje. Nikako ju ne smijemo previše zalijevati jer od viška vode njen rhizom lako trune i listovi žute. Tada obavezno prestati za zalijevanjem barem na mjesec dana i ukloniti žute listove. Recimo da je pri sobnoj temepraturi dovoljno jedno obilno zalijevanje u mjesec dana. Osim na višak vode biljka nije posebno osjetljiva na biljne nametnike. Posebno prihranjivanje također nije potrebno, ali može se prakticirati.

Zamioculcas zamiifolia se najbolje razmnožava odvajanjem stabljika pri čemu se odvojeni dio malo zasuši kako prilikom zalijevanja ne bi zatrulio i posebno zasadi. Također se može razmnožavati i iz listova tako što se list stavi u vlažni supstrat i održava vlažnim pri čemu će se list ubrzo osušiti, a u zemlji će se zametnuti mali rhizom iz kojeg će potjerati nova biljčica. Proces je dugotrajan, čak i po nekoliko mjeseci i dobro ga je ubrzati prekrivanjem vaze npr. prozirnim najlonom kako bi se zadržala vlaga koja pospješuje stvaranje rizoma.