Falte me usta moja (tj. moja zbirka)

Ime da jezik polomiš,a kamo li da zapamtiš.

Sad znaš zašto Bucko

Zamisli dijete koje uzbuđeno trči i viče 'tata, tata procvao je trichocaulon cacti...gfsdagfkjashgfkgqiuzrfqwizriowuja'

Evo stidljive Štefice u punoj veličini:



Mama ju je isplavila zalijevajući vrt pa ručno pohranila u kantu dok ne dođem po nju. Kod mene je cca 3 tjedna, no još je vrlo nepovjerljiva što ne čudi obzirom na nedostatak repa i nekoliko ožiljaka na leđima. Polako stvaramo povjerenje, uglavnom zahvaljujući glistama.

Nekoliko sati kasnije sam uočio ovog mladića:



U pravilu ne bi trebali biti opasni za kaktuse, no pošto nisam bio siguran slijedi li iza izvidnika nekoliko milijuna braće i sestara odlučio sam ga upoznati sa Šteficom. Znate onaj izraz 'toliko si sladak da bih te najradije pojela'?

Hm, nešto smo se utišali, bit će da je hrvatski feragosto u pitanju...

Gimnać koji je cvjetao 10-ak dana prije seciranja...









Što god to ružno sluzavo bilo, previše se proširilo. Ostaje jedino mala nada da će iz ostataka izrasti nekakav izdanak...

Zadnja kupnja ove godine, osim eventualno nekoliko skupljih biljaka koje se nadam da će prijatelj (jeftinije) pronaći na ELK-u. eBay trgovina, 'sve po 13 kn'. Osim dvije biljke koje su bile nešto skuplje:

Jesi li siguran da ti je to zadnja kupnja ove godine

anttun svaka čast na kupovini, ti bi uskoro mogao otvoriti kolekciju za javnost što svega imaš...

zanimljivo je kada se poveća ova slika zaista predivnih noviteta pa se klikne slika ispred pod 'Anttun images' može se vidjeti jedan stapelioid u cvatu.
jako lijepo!!

slatka je štefica

i drago mi je zbog cvjetanja i novih polica...

Bit će i ta slika stapelioida za javnost, no još pokušavam razriješiti iznenadnu 'nedoumicu' oko imena. A i ne želim da ispadne da samo ja slikam i piskaram na forumu

Provjeri da li je Tavaresia angolensis.

No, evo još nekoliko cvjetova, kad smo ih već spomenuli...

Tavaresia angolensis, koja, prema mišljenju nekog stručnijeg od mene, to nije. Navodno je orbea x tavaresia hibrid:



Leuchtenbergia u ciglenjaru je odlučila procvjetati nakon 'stotinjak' godina mirovanja:



Još jedan ljenivac čijeg cvijeta u živo ne pamtim, gymnocalycium cardenasianum:



Orbea baldratti:



I cijelih 5-6 mm 'veličine', echidnopsis cereiformis:

AnTTune vrlo zanimljivi cvijetovi nadam se da ću imati prilike vidjeti i neke moje u cvatu ma kakav miris bio.

Čak ni ona lažna t. angolensis ne smrdi nešto posebno, ovi mali pogotovo. Doduše moje osjetilo njuha nije baš mjerodavno...

Kad smo već kod orihidejosmrdljivaca, evo još jednog cvijeta, caralluma europaea:



Uobičajeno za ovu vrstu, cvjetovi su cca 1 cm u promjeru i pojavljuju se na vrhu stabljike. Sudeći po broju pupova, potrajat će. Dvije druge biljke daju do znanja da bi i one rado zasmrdile nečim lijepim:





Ceropegie cvjetaju kao da je tek proljeće:



Jedan poklon iz prijateljskog mi kraljevstva (mi plemići se pomažemo, jeli ) imenom ferobergia. Križanac ferocactusa i leuchtenbergie. Još je rano za reći na što će ličiti kad poraste, ovisi koji geni će prevladati.



Sigurno znate ono 'buš pukel? buuuuummmm!'. Evo dvoje 'veseljaka'. Cintia knizei, navodno je sklona pucanju ako se napije previše vode. Također navodno, ne bih se trebao brinuti, puknuće će zacijeliti i početi davati izdanke. Um hum, vidjet ćemo...



A ovo je vjerojatno posljedica nehotičnog genetičara u meni, tj. one nemile epizode kad sam jednom crvenom lampom previše natjerao sijance da iskrvare. Lophophora sp, prošlogodišnji sijanac koji će se, ako bude sreće, pretvoriti u nešto monstrozno.

I meni je ferocactus emory napuknuo od prenapijanja uspješno je zacijelio i nastavlja dalje isto tako i cijepljeni žuti gimno.

joj super, bravo za leuchtenbergiu!! echidnopsis cereiformis mi se jako sviđa, kao i cvjetovi svih stapelioida, baš me zanima hoće li moji ikada cvjetati...

meni je turbinicarpus neznamkakomujepunoime isto tako jako puknuo i samo je nastavio rasti ko da nije ništa bilo iako je malo spljošten umjesto okrugao...
(a napuknuće nije zacjelilo, tako je ostalo otvoreno)

Napuknuće neće nikad niti zarasti, ostaje takvo kakvo je, jedino se na njemu stvori zaštitna kožica.

Stapelioidima sad kreće sezona cvjetanja...

Znači,moram čekati sto godina da mi leuchtenbergia procvate

Viseće zvonce s jednog od prethodnih postova se pretvorilo u ovo:



Huernia leachii x Huernia penzigii.. biljka koja odiše ljepotom poreza ili doprinosa. Srećom pa cvjeta

Otvorio se i veliki pup:



Najvjerojatnije stapelia hirsuta. Sitne bijelo-žute crtice koje vidite su crvi. Ne smrdi posebno jako, ali za muhe dovoljno, 'ne skidaju se s njega'. Premjestio sam biljku blizu Štefice, neka malo vježba lov

Krasno, Štefica će sigurno uživati, već vidim rad jezika.

Dopuna prethodnom postu: biljka također može biti s. obducta. Čak cvijetom više liči na nju iako je korona sličnija prvospomenutoj. Možda hibrid, možda varijacija...

Štefica je oportunistički dogmizala do mene, lakše je pokupiti ručak na pladnju nego vrebati muhe

prekrasno!!! osim ovo s crvima

imam pitanje! da li ih držiš na suncu kako bi procvale ili ??? ima li neki uvjet za to?

Sunce im svakako odgovara. E sad, koji je 'kritičan faktor' da procvjetaju.. ne znam. Kao i s drugim biljkama, neke hoće, neke neće, neke hoće sad, neke drugi put. Od pedesetak stapelioida procvjetalo je njih 6. Neki će možda malo kasnije, a neki zasigurno puno kasnije.

Nastavak priče o leuchtenbergiama, LP br 2. Počelo je točkom koju vidite u crvenom krugu:



Iz nje je izraslo ovo:



I pretvorilo se u ovo:



Tih 8 žutih cm iz blizine izgleda ovako:



I kad sam već kod cvjetova, caralluma ne posustaje, trenutno ta grana izgleda ovako:



P.S. LP br 3 i LP br 4 imaju crvene točke poput onih na prvoj slici, bilo je i vrijeme nakon tolikih godina čekanja.

prekrasno